Pages

Tuesday, July 31, 2012

Popodne

I onda se lijeno okrenem,
Sunce me opeklo po lijevoj potkoljenici i desnom bedru,
Opet sam zaspala.
I onda shvatim,
Kad mi mravi prolaze pored prstiju,
Mogla sam biti umjetnica,
Ali kako mogu zivjeti bez trgovackog centra?
I onda opet, zaronim,
Ostajem bez daha, i jos malo,
I izronim.
Svjetlo, mjehurici, zlato, plavo.
Tisina.
Tisina.
Tisina.

Saturday, July 28, 2012

Poezija, dvorci i mastanja

Oduvijek sam zavidjela oni savrsenim vitkim zenama, u nekim vrecastim haljinama koje su nonsalantno padale uz njihovo tijelo, gotovo bez sminke, ali uvijek nekako prirodno rumene, sa kosom koja sjaji i u mraku i gdje god da se pojave cini vam se da su utjelovljenje svega onoga sto pjesnikinje moraju biti - apsulutno nadzemaljski prekrasne.
Ja nisam jedna od tih zena. Treba mi vrijeme da odaberem sto cu obuci, kako, koliko nakita cu staviti i kako se nasminkati. I ponekad se osjecam kao da sam pretjerala, ponekad kao da je premalo. Ali nikad nisam nadnaravna poetesa.
majica: c&a, suknja: h&m, cipele: new yorker, ogrlica: promod, prsten: accessoirez, torba: sestrina

Monday, July 23, 2012

O biciklima, kiflicama i vrećicama

Taman prije nego je poceo moj godisnji, uspjela sam uloviti lijepe zrake zubatog sunca, popraviti bicikl jednoj glumici, dati kiflice gladnom turistu, i pomogla nositi vrecice super pricljivoj curi s vlaka. I tu je sluzbeno bio kraj ljetnih rokova.
A Slavonija u ljeto je najljepsa...


Jakna: urko, majica: h&m, hlace: tally wejil, cipele: bata, prsteni: new yorker, accessoirez

Friday, July 6, 2012

Danas

Tisuce pokusaja uzaludnog pisanja pjesama, pisama, misli.
I opet iznova, tjeram svoje srce da se prosipa.
Odrasla sam, zar ne vidis? Gledam te istim ocima.
Kad bih znala pretociti ljubav, kao kavu u salicu svakog jutra, budila bih te zorom.
Jos uvijek je ljubav gusta i crna i mirisna.
Steta sto nemam dar govora.

Sunday, July 1, 2012

Danas je bio poucan dan.
Shvatis da postoje ljudi koji zive u drugacijem svijetu nego ti. Ljudi kojima tvoje knjige predstavljaju papirologiju, a tvoj rok za 14 dana (koji je tebi preblizu) njima je mucenje.
Kako je moguce da netko ne voli knjige? Kako je moguce da netko ne zeli saznati nove stvari?
Shvatila sam, takoder, da postoje veci utopisti od mene. Da su sanjari jos uvijek zivi. Bio je simpatican kada je pricao kak bi on putovao svijetom i radio za hranu i pranje vesa ili krevet. I kako je siguran da to moze i hoce.
Izmamio mi je osmijeh.
Na kraju smo se rukovali.


Shvatila sam, takoder, da ne znam da li bih mogla studirati ista drugo osim medicine. Sve ima smisla i zavuklo mi se pod kozu. Nikad necu imati duge nokte, tetovazu na vidljivom mjestu, moje oblacenje ce uvijek biti malo manje od onoga sto bih ja sve pobacala na sebe, ali nekako sam zavoljela svaki sustav i uzrocno posljedicnu vezu ljudskog organizma. I onda sam dosla kuci. I osisala se.








Prekrasno je kad te cekaju macaroons i kad shvatis da od svih cipela koje siponio, nisi ponio bas one koje ti trebaju :)